


NOVI SAD - Borisa Isakovića bi svakako bilo pogrešno nazvati (samo) novosadskim glumcem. On je već odavno srušio onu barijeru između pozorišnog Novog Sada i Beograda i potvrdio da glumac ne mora da živi u Beogradu da bi bio zaposlen i u beogradskim pozorištima.
Glumac koji podučava i neke nove generacije glumaca na Akademiji umetnosti, a koji već odavno ne živi na "plati" nijednog pozorišta, nego ga angažuju po projektu, danas je jedan od zaposlenijih pozorišnih umetnika.
Publika ga može gledati i u Novom Sadu i u Beogradu, ovu relaciju gotovo skadnevno prolazi u kolima putujući na probe i predstave, a tokom poslednjih mesec dana imao je i dve zapažene nove uloge u ovim gradovima.
Glumi u predstavi „Je li bilo kneževe večere" po tekstu i u režiji Vide Ognjenović na sceni Srpskog narodnog pozorišta i u predstavi „Brod za lutke" Milene Marković u režiji...
| « Festival italijanskog filma u Beogradu | Nisu me pitali » |
|---|